Kad god se mi cure nađemo učit sprema se riba jer je to najlakše za spremit, samo ubaciš i ispeče se samo. Ja ne volim baš zagrebačku ribu, al eto može se kupit u Konzuma al je Jelenica otkrila da su tamo uvik jedna svježa i jedna loša skupa u paketu, pa je bolje kupit na placu, a Ivandić nabavi ribu tako da joj oni očiste pa ne moram ja. Ovaj put je Jelenica uzela dvi ribe u Konzuma, taman za nas tri, a Marina je donila špinata.
Riba je svježa ako joj je meso ispod škrga (to je onaj polumjesec između ribine glave i tijela) koraljno rumeno i krvavo, a ne anemično kao meni ispod očiju, ako su joj oči bistre ko dva dijamantića, a ne ko dvije mlječne žaruljice i ako se riba kad je poukneš prstom vrati nazad, a ne ostane udubljena ko.. pa, ko stara riba.
Ribu se čisti u tri faze (ne znam redoslijed) lustre - škrge - crijeva.
lustre: uvatiš je za rep i nožem stružeš od njega prema glavi, ko da je briješ
škrge: onako frajerski dominantnom rukom uvatiš nož al između noža i palca pričepiš (priklještiš) i škrge, dok ne osjetiš da si kul ko mlada lijepa žena domaćica u nekom filmu talijanskog neorealizma. to onda čupaš i vučeš da eliminiraš škrge.
crijeva: malo prorežeš ribi trbuhić uzdužno. najbolje je uvalit vrh noža u njen šupkić pa onda onako srednje proširit rupu, dovoljno da kroz nju moš izvadit crijeva.
Neki ribu ne peru da ne izgubi slani gušt, ali ja je od te krvi i lustri i misli na govno moram malo proprat, iznutra i izvanka.
Razlog zbog kojeg se kad imamo posla peče riba je taj šta nam da je spremimo - pogotovo kad je očišćena - treba manje vremena nego šta nam treba za napravit sendviče i taj šta je to dobra hrana za mozak. I jer je utješno kad si jadan i iscrpljen od nekog učenja i rada pojest nešto šta ti konotira sređeni dom i dobro organizirano kućanstvo.
1. Oguliš krumpire, slatke krumpire, mrkvicu, kapulicu, češnjakić, šta god imaš, staviš u škrovadu (protvan) i preliješ maslinovim uljem. Da, i posoliš, ako te prijateljica sjeti, inače ne.
2. Pečeš to pola sata na 200 stupnjeva.
3. Onda povrh toga metneš ribu, pospeš je peršinom i s još češnjaka i uvališ na još 20ak minuta.
Onda imaš snage za učit cijelu noć.
Riba je svježa ako joj je meso ispod škrga (to je onaj polumjesec između ribine glave i tijela) koraljno rumeno i krvavo, a ne anemično kao meni ispod očiju, ako su joj oči bistre ko dva dijamantića, a ne ko dvije mlječne žaruljice i ako se riba kad je poukneš prstom vrati nazad, a ne ostane udubljena ko.. pa, ko stara riba.
Ribu se čisti u tri faze (ne znam redoslijed) lustre - škrge - crijeva.
lustre: uvatiš je za rep i nožem stružeš od njega prema glavi, ko da je briješ
škrge: onako frajerski dominantnom rukom uvatiš nož al između noža i palca pričepiš (priklještiš) i škrge, dok ne osjetiš da si kul ko mlada lijepa žena domaćica u nekom filmu talijanskog neorealizma. to onda čupaš i vučeš da eliminiraš škrge.
crijeva: malo prorežeš ribi trbuhić uzdužno. najbolje je uvalit vrh noža u njen šupkić pa onda onako srednje proširit rupu, dovoljno da kroz nju moš izvadit crijeva.
Neki ribu ne peru da ne izgubi slani gušt, ali ja je od te krvi i lustri i misli na govno moram malo proprat, iznutra i izvanka.
Razlog zbog kojeg se kad imamo posla peče riba je taj šta nam da je spremimo - pogotovo kad je očišćena - treba manje vremena nego šta nam treba za napravit sendviče i taj šta je to dobra hrana za mozak. I jer je utješno kad si jadan i iscrpljen od nekog učenja i rada pojest nešto šta ti konotira sređeni dom i dobro organizirano kućanstvo.
1. Oguliš krumpire, slatke krumpire, mrkvicu, kapulicu, češnjakić, šta god imaš, staviš u škrovadu (protvan) i preliješ maslinovim uljem. Da, i posoliš, ako te prijateljica sjeti, inače ne.
2. Pečeš to pola sata na 200 stupnjeva.
3. Onda povrh toga metneš ribu, pospeš je peršinom i s još češnjaka i uvališ na još 20ak minuta.
Onda imaš snage za učit cijelu noć.
Nema komentara:
Objavi komentar