Ni ne sjećam se zašto je Stipe svratio; vjerojatno sam ga zamolila da me dođe kontrolirat dok pišem članak o šoltanskim pjesnicima. Iako u zadnje vrijeme kad svrati uvijek kuhamo, sad nismo imali nikakav plan i nismo se opremili, ali ja sam spomenila da imam jednu korabicu i da je od prošlog puta ostalo crvene leće i bio povrtnih kocki, a ne sjećam se kad se Stipi nije dalo kuhat čorbu od leće tako da smo bili spremni.
Kad se na jednom projektu nađe više kuhara, stvar se može riješit na više, manje ili više zanimljivih načina. Ili se kuha skupno i uigrano (mislim da sam ovo doživila samo kad je jedna osoba ustvari spremala jedno jelo, a druga drugo ili prilog), ili pak skupno i u posvemašnjem kaosu (pa se jelo posoli više puta ili se uopće ne ubaci mrkva)(meni se desi da mrkvu ne ubacim i kad kuham sama) ili pak Marko sjedne i samo nabaci savjet, ili pak Stipu odredimo za glavnog kuhara, a ja sjeckam.
Posao sjeckača je ključan pogotovo kad se raspolaže ograničenim vremenskim odsječkom. Meni je posao sjeckačice ok jer iako je malo podcijenjen, i dalje sam kuhala pa u teoriji ne trebam prat suđe, ne moram cijelo vrijeme pazit i miješat stvari - šta mi je velika tlaka i zbog čega volim stvari spremat u pećnici - nego je moj dio posla gotov vrlo rano, i ono najvažnije: iako ja nisam glavna, ako zakažem i ogulim i nasjeckam prvo pome (rajčice) a tek onda kapulu (luk), cijeli će proces trajat duže jer stvari u teču trebaju ići nekim redom s kojim sam ja dobro upoznata. A glavnom kuharu ne dam da mi baš uvijek kaže kojim redom sjeckam, jer mu već dopustim da mi kaže kolko sitno sjeckam, a moram zadržat nešto autonomije.
1. Prvo uzmeš šaku sezama i popržiš je na tavici. Kad sezam krene pucketat i iskakivat van iz tave treskaj je i poklopi nečim da ne moraš mest kuhinju i da ti štagod ostane i za pojest.
2. Prebaciš sezam u mužar, posoliš i zgnječiš ga.
Ako sam ti ja prijateljica i mala asistentica od kužine, sljedeći koraci će ti bit nešto teži jer ćeš me cijelo vrijeme nastojati držati podalje od mužara u koji ću kad god uhvatim priliku umočiti prst.
4. Sitno nasjeckaš kapulu, srednje krupno korabicu (ne mora biti na sitno, ona dosta omekša) i kad si već pri nožu oguliš par režnjeva češnjaka.
5. Ubiješ kapulu (dok ne poprozirni) na maslinovom ulju - za to vrijeme procijediš 200tinjak grama slanutka iz teglice ili konzerve - pa u nju nabaciš korabicu, taj slanutak, litru vode s umiješane dvije povrtne kocke za juhu i sezam pa pustiš da se kuha dok ne uzavre, onda smanjiš da krčka i kuhaš dalje dok korabica nije skoro skroz skuhana.
6. Ubaciš dvije malene šake crvene leće koja se brzo raspadne i zagusti sve to.
U procesu začiniš s nasjeckanom suhom ljutom papričicom koju si desjemenizirao jer je sjeme jako za popizdit, par režnjeva zgnječenog češnjaka i solju.
Oboje smo bili preoduševljeni pa smo je odlučili ponovit i probat je s pancetom koja će odlično ić uz aromatično zadimljeni bouquet preprženog sezama.
Kad se na jednom projektu nađe više kuhara, stvar se može riješit na više, manje ili više zanimljivih načina. Ili se kuha skupno i uigrano (mislim da sam ovo doživila samo kad je jedna osoba ustvari spremala jedno jelo, a druga drugo ili prilog), ili pak skupno i u posvemašnjem kaosu (pa se jelo posoli više puta ili se uopće ne ubaci mrkva)(meni se desi da mrkvu ne ubacim i kad kuham sama) ili pak Marko sjedne i samo nabaci savjet, ili pak Stipu odredimo za glavnog kuhara, a ja sjeckam.
Posao sjeckača je ključan pogotovo kad se raspolaže ograničenim vremenskim odsječkom. Meni je posao sjeckačice ok jer iako je malo podcijenjen, i dalje sam kuhala pa u teoriji ne trebam prat suđe, ne moram cijelo vrijeme pazit i miješat stvari - šta mi je velika tlaka i zbog čega volim stvari spremat u pećnici - nego je moj dio posla gotov vrlo rano, i ono najvažnije: iako ja nisam glavna, ako zakažem i ogulim i nasjeckam prvo pome (rajčice) a tek onda kapulu (luk), cijeli će proces trajat duže jer stvari u teču trebaju ići nekim redom s kojim sam ja dobro upoznata. A glavnom kuharu ne dam da mi baš uvijek kaže kojim redom sjeckam, jer mu već dopustim da mi kaže kolko sitno sjeckam, a moram zadržat nešto autonomije.
1. Prvo uzmeš šaku sezama i popržiš je na tavici. Kad sezam krene pucketat i iskakivat van iz tave treskaj je i poklopi nečim da ne moraš mest kuhinju i da ti štagod ostane i za pojest.
2. Prebaciš sezam u mužar, posoliš i zgnječiš ga.
Ako sam ti ja prijateljica i mala asistentica od kužine, sljedeći koraci će ti bit nešto teži jer ćeš me cijelo vrijeme nastojati držati podalje od mužara u koji ću kad god uhvatim priliku umočiti prst.
4. Sitno nasjeckaš kapulu, srednje krupno korabicu (ne mora biti na sitno, ona dosta omekša) i kad si već pri nožu oguliš par režnjeva češnjaka.
5. Ubiješ kapulu (dok ne poprozirni) na maslinovom ulju - za to vrijeme procijediš 200tinjak grama slanutka iz teglice ili konzerve - pa u nju nabaciš korabicu, taj slanutak, litru vode s umiješane dvije povrtne kocke za juhu i sezam pa pustiš da se kuha dok ne uzavre, onda smanjiš da krčka i kuhaš dalje dok korabica nije skoro skroz skuhana.
6. Ubaciš dvije malene šake crvene leće koja se brzo raspadne i zagusti sve to.
U procesu začiniš s nasjeckanom suhom ljutom papričicom koju si desjemenizirao jer je sjeme jako za popizdit, par režnjeva zgnječenog češnjaka i solju.
Oboje smo bili preoduševljeni pa smo je odlučili ponovit i probat je s pancetom koja će odlično ić uz aromatično zadimljeni bouquet preprženog sezama.
Nema komentara:
Objavi komentar